Jutarnji list
Napustila je siguran posao, pronašla najbolji recept za tijesto i danas radi slasne američke pite
Elvira Petak američku pitu od jabuka naziva Jolene i peče u svom trešnjevačkom pogonu Friday Pie Shop…
U zagrebačkoj Šarengradskoj ulici na kućnom broju 13 prošle srijede napokon je i službeno otvoren Friday Pie Shop, mali pogon posvećen raskošnim američkim pitama. Elvira Petak, mlada PR stručnjakinja koja je u vrijeme korone ostala bez posla, tijekom lockdowna shvatila je koliko je zapravo veseli pečenje pita, a na nagovor prijatelja počela je ozbiljno razmišljati da tu ljubav pretvori u posao.
“Do korone sam bila zaposlena u jednoj IT tvrtki, ali nisam bila baš sretna. U jednom trenutku sam stala i zapitala se što zapravo volim raditi. Prijateljica mi je komentirala da stalno nešto pečem i pitala me zašto se time ne bi bavila, a spletom okolnosti sam i sama o tome počela razmišljati. Pritom volim američku kulturu i oduvijek sam voljela promatrati kako likovi u serijama i filmovima susjedima i prijateljima nose upravo pite”, ispričala nam je Elvira Petak kad smo je posjetili u njenom trešnjevačkom pogonu.
Kada je odlučila da doista želi otvoriti nešto svoje, počeo je period eksperimentiranja i testiranja recepata kako bi dobila savršeno prhko tijesto za pitu, ali i smišljanja brojnih nadjeva kako bi u ponudu odmah mogla staviti više zanimljivih vrsta pite. “S prhkim tijestom za pitu se budim i idem spavati, neprestano istražujem i isprobavam, gledam videe žena s američkog juga kako rade tijesto na isti način kao što su to njihove bake radile”, zaneseno govori dok gleda stol prepun pita koje je pripremila za naše snimanje. Koliko je jednostavno, prhko tijesto je zapravo zeznuto, objašnjava Elvira i priznaje da ga se isprva zapravo bojala.
“Godinu dana sam testirala i usavršavala tijesto. Puno je tu otišlo živaca jer bih isprobala jedan recept i idući put bih dodala svega dvije kapi vode više i tijesto mi više ne bi bilo prhko nego bi postalo kao tijesto za pizzu! Trebalo je proći vrijeme da dođem do toga da čim taknem tijesto, znam treba li mu još brašna ili možda više vode. Zato mi je teško pisati recepte jer sve ovisi o tome kako se tijesto ponaša. Napravim super tijesto i na dodir je divno, a onda ga krenem valjati za kalup i pukne mi. Odjednom je cmoljavo i nikakvo i tek onda shvatim da kada radim pitu u srpnju ili kolovozu, a vani je 35 stupnjeva, sasvim je logično da se maslac topi i da mi zato pita ispadne masna”, sa smijehom se prisjeća.
Dok je isprva tijesto za svoje pite uvijek radila rukom, danas joj u tome pomaže klasični multipraktik.
“Prhko tijesto se ne mijesi i ne tretira se previše pa je dobro kada ga oštri noževi multipraktika izrežu jer prhko tijesto mora biti u mrvicama veličine graška. Potom se skupi u kuglicu, odmah se zamota i spremi u hladnjak da se stisne, najbolje preko noći”, opisuje Elvira.
Kako je usavršavala tehniku izrade tijesta, tako su na test članovima obitelji i prijateljima stizale pite jedna za drugom. Najpopularnija Elvirina “ljepotica” je Jolene, jednostavna, ali ukusna pita od jabuka, a slijede je Marilyn, crumble pita od šumskog voća, pita od čokolade i banane zvana Nancy, Dorothy odnosno pita s kremom od kokosa i Virginia koja u sebi ima i tijesto za brownie.
Kako ne bi ostala samo na slatkim pitama, Elvira je u ponudu odlučila uvrstiti i nekoliko quicheova, iako nisu izvorno američki specijalitet. Slane pite su odlična opcija za lagani ručak pa tako sprema pitu sa špinatom i slaninom koju je nazvala Austin, najpopularniji joj je Billy Bob s porilukom i piletinom ili pak klasični Quiche Lorraine.
Ono što joj još uvijek nedostaje, potužila nam se dok smo razgovarali o trikovima pečenja, su kalupi za pite od aluminijske folije.
“Javila sam se valjda svim domaćim proizvođačima posuda od folije koje sam našla i svi su me uvjeravali da imaju to što tražim, no meni zapravo trebaju duboke i okrugle posude s istaknutim rubom u kojima će se moje pite ravnomjerno ispeći”, objašnjava svoju potragu. Umjesto toga koristi kalupe s odvojivim dnom koje prekriva aluminijskom folijom, umjesto klasičnim papirom za pečenjem, kako bi se tijesto što bolje ispeklo.
Iako smo je posjetili prije otvorenja i to u trenutku kada su velike pećnice još uvijek bile na podu pogona, imali smo prilike isprobati upravo Jolene, klasičnu pitu od jabuka prekrivenu korom od prhkog tijesta koja nas je i potaknula da se javimo Elviri.
Preporučuje nam da je jedemo s kuglicom sladoleda, ali nismo mogli odoljeti pa smo nestrpljivo vilicom prerezali kroz tanke slojeve kuhane jabuke i tijesta kako bismo je probali samu. Umjesto na kockice, objasnila nam je, odlučila je jabuke rezati na tanke ploške i prvo prokuhati kako bi pustile pektin i blago se želirale, a s dodatkom začina poput cimeta i vanilije stvorila je okus domaćeg kompota.
Marilyn od šumskog voća je s druge strane malo trpkija, ali i dalje bogata.
“Količinu šećera sam u svim receptima prepolovila jer mi kao narod jednostavno nismo naviknuti na tako slatke deserte. Šteta mi je fino voće kvariti s toliko šećera. Pa jabuku valjda probaš prvo da vidiš koliko je slatka”, odlučna je.
Za sada se američke pite Elvire Petak mogu preuzeti u pogonu u Šarengradskoj, a tko je u žurbi, uvijek ih može naručiti i preko popularnih dostavnih servisa. Želite li prvo isprobati kakva je koja pita, prije nego se obvežete na cijeli kolač koje košta do 140 do 189 kuna, možete ih naručiti i na krišku. Ako joj posao s dostavom bude išao dobro, Elvirin plan je iduće godine otvoriti i mali dućan u centru grada, a do tada je uvijek možete naći nedaleko Cibone, okruženu brašnom, maslacem i jabukama kako pjevuši Jolene od Dolly Parton dok radi novu sočnu pitu od jabuka.
OD EUROPSKOG KOLAČA DO SIMBOLA AMERIČKOG PONOSA
Voljeli su je u Bijeloj kući, pekli tijekom ratova i koristili u Kongresu za rješavanje sporova, a danas je i dio leksika!
Jeans, baseball i pita od jabuka simboli su američkog patriotizma već stoljećima. Iako su spomenutu pitu Amerikanci pretvorili u nacionalni amblem, sam desert došao je na područje Amerike s britanskim i nizozemskim doseljenicima koji su, osim recepta, na kontinent sa sobom donijeli i samu voćku.
Popularnost pite od jabuka s godinama je neumoljivo rasla pa se tako u prvoj američkog kuharici, koju 1796. godine objavljuje autorica Amelia Simmons pod nazivom American Cookery, za nju pojavljuju čak dva recepta. I dok je tijekom stoljeća bila neizostavni dio američke svakodnevice, tek je u 20. stoljeću ciljanim marketinškim naporima postala dio nacionalnog identiteta. Iako nije izvorno američki kolač, postala je metafora za vrednovanje stvari i ljudi pa su tako oni pošteni, jednostavni, uporni i kvalitetni opisivani kao “američki kao i pita od jabuka”.
Izraz koji je ušao u američki leksik zapravo je bio dio reklame za odijela američke proizvodnje objavljen 1924. godine u novinama Times u Gettysburgu u Pennsylvaniji. Kao simbol nacionalnog ponosa prometnula se i tijekom svjetskih ratova pa su se tako američki vojnici busali u prsa i izjavljivali da se bore “za svoje majke i pitu od jabuka”, odnosno SAD.
Američka vlada također ima svoj niz anegdota povezanih upravo s tim jednostavnim kolačem kojim se 1935. godine Kongres poslužio kako bi riješio spor između saveznih država New York i Oregon oko toga tko proizvodi bolje jabuke. Pita od jabuka našla se i u Bijeloj kući kao jedan od omiljenih kolača američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta, kako je iz 1951. posvjedočila domaćica i glavna kuharica Bijele kuće Henrietta Nesbitt u svojoj kuharici. Dio je i američke pop-kulture, od filmova poput “Taksista” pa do “Američke pite” gdje se našla u pomalo neukusnom kontekstu. Pita od jabuka doista utjelovljuje američke vrijednosti jer predstavlja spoj kultura i tradicija koje su se na američkom tlu ispreplele i stvorile nešto novo te tako postale neizostavni dio povijesti, ali i sadašnjosti Amerike.
Izvor: JL
Sorry, the comment form is closed at this time.