Punkufer

Nova piterija u kvartu: Prhke i sočne kriške po koje se dolazi na zagrebačku Trešnjevku

Američke pite na zagrebačkoj Trešnjevci polako osvajaju nove kupce koji se vraćaju po specijalitete iz Friday Pie Shopa…

Mala „tvornica“ američkih pita na zagrebačkoj Trešnjevci polako stječe nove obožavatelje koji dolaze u Friday Pie Shop po male senzacije od finih nadjeva i prhkog tijesta. Preuzimaju ih još vruće, a vlasnica Elvira Petak voli reći kupcima neka malo pričekaju prije nego zagrizu u slasnu krišku i ostave dovoljno vremena da se pita malo odmori jer će biti još ukusnija. Bez suvišnih dodataka i šećera, Elvira dopušta da kvalitetne i prirodne namirnice odigraju glavnu ulogu u kreiranju okusa. Jedan od hitova je hrskava i prhka pita od jabuka s puno gustog i fino začinjenog nadjeva. Jabuke dolaze iz Međimurja, a ako nam kaže Elvira, sočne su i slatke, a kada ih priprema zamiriše cijela kuhinja. Osim zbog kvalitete, Elvira bira domaće namirnice kako bi podržala lokalne proizvođače i mogla ponosno stati iza svojeg proizvoda. U posao je krenula sama, uz podršku obitelji i prijatelja, a zadovoljstvo kojim je ispunjava ne skriva. S pitanjima o Friday Pie Shopu i Elvirinim počecima nismo štedjeli, jer tko pita – ne skita.

„Dolazim iz Zagreba, zvanje stručnjakinje za odnose s javnošću stekla sam na Sveučilištu Vern, a moj put do ovoga gdje sam danas bio je zaista šarolik i nepredvidiv. Još od srednje škole zapravo mi je velika ljubav i strast bila filmska umjetnost – željela sam i pripremala sam se za upis akademije dramskih umjetnosti. Volim se izražavati, maštu, kreativnost… Akademiju nisam upisala, tada sam bila zaista mlada, godinama kasnije sam otkrivala i neke nove smjerove u kojima sam se pronašla, no srž svega bila je kreativnost, stvaranje priče, što je itekako primjenjivo u PR-u. To je nešto što je dio mene i to me zaista veseli i motivira. Imam 30 godina, a do sada sam većinom radila u IT tvrtkama, što je bila više potreba nego želja. Mislim da mi je u periodu od 25 do 30 godine primarna bila egzistencija, nisam se zapravo nikada zapitala što bih zaista željela raditi, bilo je važno imati posao. No, nakon gubitka posla i puno frustracija, postavila sam si to pitanje. I dobro da jesam“, otkriva Elvira koja se ne tako davno zaljubila u pripremu slasnih pita.

„Ljubav prema pripremanju pita dogodila se prije nekoliko godina, a mislim da je povezano sa ljubavlju prema filmu. Oduvijek me privlačila kultura tog ugodnog života, koliko nam god on možda samo bio prezentiran kao takav – uživam u tome. Život u predgrađu, susjedi koji jedni drugima donose pitu za dobrodošlicu u susjedstvo, za dolazak na druženje uz roštilj, blagdane… Počela sam se poigravati s prhkim tijestom, dugo sam se mučila pokušavajući dobiti valoviti obrub po kojemu su američke pite karakteristične. Samouka sam, no pohađala sam nekolicinu slastičarskih edukacija i tečajeva, a svakako planiram i nastaviti u tom smjeru i uvijek učiti.

Ovo je posao u kojemu se svaki dan saznaje i otkriva nešto novo, a stečeno znanje je brzo vidljivo i opipljivo. Puno znanja koje sam stekla mogu zahvaliti upravo YouTube-u i internetu – u mojoj je obitelji uvijek bilo puno hrane na stolu, ali nije se puno govorilo o procesima nastajanja te hrane, nisam odrastala u takvoj atmosferi. Pripremilo se, pojelo se i više se o tome nije govorilo. Počela sam samostalno i relativno kasno, ali malo po malo od svojih dvadesetih godina zanimala sam se za isprobavanje recepata, svidio mi se taj neki mir koji osjećam dok valjam tijesto ili kuham nadjeve – ili pripremam nešto nevezano za slastice“, kaže Elvira i dodaje kako kuhanje smatra spojem kreativnosti i preciznosti.

„Kada sam bila mlađa na sve sam to gledala puno opuštenije, “po osjećaju”, no zapravo ovdje se radi o velikoj organizaciji, disciplini, preciznosti, puno se toga nalazi iza, “behind the scenes”. Ovaj posao stvarno može odgojiti osobu!

Slijedim savjete sa raznih strana, na internetu pratim nekoliko starijih Amerikanki, nisu to poznate gastro ličnosti već domaćice s juga Amerike, žene iz predgrađa koje snimaju videe ili pišu blogove sa receptima i savjetima svoje obitelji, baka, djedova… isprobavam, dorađujem, oblikujem u nešto što može funkcionirati ovdje kod nas. Pohađala sam slastičarske radionice i nastavit ću s time, s obrazovanjem nikad ne treba stati, kako formalnim tako i neformalnim – gledati, slušati, čitati, zapisivati… važno je ne stati raditi na sebi“, kaže.

Prvu pitu Elvira je pripremila od višanja iz njenog vrta.
„Trebalo ih je nekako potrošiti pa sam se odlučila okušati. Tijesto je bilo jako ukusno, okus maslaca i prhkost su me oduševili, ali nije bilo baš uredno. S vremenom sam to popravila, iako sam jako samokritična i svaku pitu dotjerujem i želim da bude najljepša što može biti“, dodaje Elvira i svojim primjerom pokazuje kako svatko treba pronaći svoju strast, bez obzira na vanjske okolnosti.

„Friday je kao ideja nastao prošle godine kada sam izgubila posao. Nakon proživljenog straha od gubitka sigurnosti i osjećaja dugotrajne frustracije, nekako sam uspjela samoj sebi postaviti pitanje jesam li sretna. Ne općenito u životu, nego jesam li sretna svaki dan sa svojom profesionalnom ulogom. Dogodilo se to da si nisam niti znala reći koja mi je uloga, što sam uopće radila i naposljetku – što ja to znam raditi? Na ovaj me korak ponukalo upravo to, želja da radim nešto konkretno, opipljivo, da znam raditi nešto dobro, što mogu ponuditi drugima i učiniti da se osjećaju dobro i požele se vratiti po još.

Izgubila sam se u velikim korporacijama, poželjela sam raditi na nečemu za što sam sama odgovorna, u što ću ulagati i dati sve što imam u sebi, a nisam imala prilike dati. Ovo nije lak posao, posebno biti svoj “gazda”, radi se uvijek, no mogu reći da se iznutra osjećam puno svježije, iako sam na kraju svakog dana fizički jako umorna“, otkriva vlasnica koja se nada otvaranju Shopa u kojem ćemo moći sjesti, popiti kavu, jesti i uživati. No do tada Elvira marljivo radi, a bez obzira na to što od otvorenja nije prošlo ni mjesec dana već ima stalne kupce.

„Važno je zadržati kvalitetu proizvoda i usluge, što naravno planiram i stojim iza toga. Reklame su velika stvar, dobre fotografije, priča… ali ako iza toga ne stoji dobar proizvod, sve je to samo kratkoročna ‘slava’“, otkriva Elvira.

Izvor: Punkufer